Primjenom novih standarda u oblasti rada stanica za tehnički pregled vozila u BiH, te zbog povećanja opsega i kompleksnost poslovanja stanica za tehnički pregled vozila, javila se potreba za pogodnijim organizacijskim rješenjima od onih koje su mogle pružiti klasična i neoklasična teorija organizacije, tako da smo izradili program koji se odnosi na suvremene metode organizacije i upravljanja u stanicama za tehnički pregled-kao faktor jačanja sigurnosti prometa.

Zavisno o složenosti, načinu organizacije i okruženju poduzeća koje se bavi tehničkim pregledima vozila, mogu se formirati različite funkcije. Pri tome se svaka od funkcija dalje organizira u podfunkcije, grupe, itd., do mikropodjele poslova, uz važnost međusobnih veza među funkcijama, kao i podjelu poslovnog sustava na:

• tehničku funkciju (veza sa nadležnim ministarstvom, veza sa stručnom institucijom)
• financijsku funkciju (financiranje i računovodstvo)
• kadrovsku funkciju (osiguranje i obuka osoblja, pravni poslovi, poslovi sigurnosti, veza sa tehnološkim procesom u samom radu stanice za tehnički pregled vozila)
• specijalnu funkcije (marketing i dr.)

Nastanak i razvoj stanica za tehnički pegled vozila
Automobil je već od prvih dana nastanka brzo osvojio svijet. Proizvodnja je veoma brzo rasla. Prva montažna traka za proizvodnju automobila nastala je 1913. god. - pronalazak Henrya Forda. Model T, koji je proglašen automobilom stoljeća, od 1908. do 1927. godine proizveden je ukupno u 15 miliona primjeraka. Ovako “veliki” broj automobila u prometu vremenom je uzrokovao sve veći brojprometnih nezgoda, koje su nastajale i zbog same neispravnosti automobila.

Ideja da se samo tehnički ispravna vozila puštaju u promet vezuje se za danskog inženjera Hansa Petera Andersena iz Kopenhagena. On je 13.02.1922. patentirao pronalazak koji je nazvao “Uređaj za ispitivanje automobila”, a šest godina kasnije otvorio je prvi test centar. Tako je tehnička ispravnost vozila prvi put provjeravana ispitivanjem njegovih performansi.

Prvi test centar

Prvi “test centar” za vozila

Razvoj tehničkog pregleda u Europi
Dugo vremena poslije Drugog svjetskog rata tehnički pregled vozila kao obvezan vid kontrole tehničke ispravnosti vozila nije obavljan u većini zemalja Europe. Međutim, nakon direktive Europske ekonomske zajednice (EEC) koja je donesena 1977. godine (77/143/EEC), većina europskih zemalja uvodi obvezan tehnički pregled prije puštanja vozila u promet. Kuriozitet predstavlja podatak da je bivša država na ovim prostorima prihvatila preporuke ove direktive i uvedena je obaveza obavljanja tehničkog pregleda vozila jednom godišnje.

Ova direktiva je više puta mijenjana, da bi u cijelosti bila zamijenjena direktivom Europske unije (EC) 1996. godine (96/96/EC). I ova direktiva je već doživjela niz promjena zbog tehničko-tehnološkog razvoja automobila, ali i opreme koja se koristi na stanicama tehničkog pregleda prilikom ispitivanja tehničke ispravnosti vozila.

U mnogim europskim zemljama, tehnički pregled vozila vrši se u periodu od dvije i više godina (tri godine za novoproizvedena vozila), a ne svake godine. Djelimično je tome uzrok relativno veliki broj vozila, visok standard (voze se u prosjeku mlađa vozila, vrši se redovno servisiranje i opravak vozila u ovlaštenim radionicama), povećan je broj kontroliranih vozila putem izvanrednih tehničkih pregleda, visoka svijest o neophodnosti tehničke ispravnosti, kvalitetnija izrada cesta i sl. Međutim, pojedine članice Europske unije smatrale su da je ovo neprihvatljivo, naročito za komercijalna vozila, koja godišnje prevaljuju daleko više kilometara nego druga vozila. Tako je na prijedlog Austrije donesena direktiva 2000/30/EC.

U osnovi, ovom direktivom se uvodi princip slučajnog uzorka prilikom provjere tehničke ispravnosti komercijalnih vozila koja se kreću zemljama Unije, uvode kriteriji koje moraju ispunjavati vozila s posebnim akcentom na emisiju ispušnih plinova, ograničivač brzine, te uređaj sa ugrađenim dijagnostičkim sistemom (OBD). Uglavnom se kontroliraju ona vozila kod kojih se na osnovu vizualnog pregleda može izvesti zaključak o mogućoj tehničkoj neispravnosti ili ozbiljnijim nedostacima, kako u pogledu ispravnosti vozila, tako i u pogledu emisije buke i povećane emisije ugljenmonoksida (CO) u ispušnim plinovima.

Osnovne postavke direktive 96/96/EC
Direktivom se na jedinstven način daje preporuka članicama Europske unije o načinu vršenja tehničkog pregleda vozila, kriteriji za ocjenjivanje tehničke ispravnosti vozila, sklopovi, uređaji i dijelovi koje treba kontrolirati, učestalost pregleda, način sačinjenja zapisnika i izvješća.

Veoma je važno istaći da su uvedene tri ocjene tehničke ispravnosti vozila:

• tehnički ispravna vozila – prolaze na tehničkom pregledu;
• vozila sa nedostacima koji bitno ne umanjuju sigurnost prometa i koje je potrebno otkloniti u zadatom roku – nije potreban ponovni tehnički pregled;
• vozila koja zbog tehničke neispravnosti ne mogu biti puštena u promet, obvezan je popravak i tehnički pregled prije ponovne upotrebe.

Primjena ove direktive u praksi bila je osnovna ideja vodilja kojom se rukovodilo Federalno ministarstvo prometa i komunikacija u nastojanjima da se oblast sigurnosti prometa u Bosni i Hercegovini, odnosno djelatnost i funkcija tehničkog pregleda uredi na način primjeren europskim zemljama.